You are here
Hrana & Piće 

Jeste li voljeli da jedete ovo – 10 nezaboravnih jela iz djetinjstva!

Kada usporedimo današnju prehranu s prehranom otprije 30 i više godina, situacija je radikalno drugačija…

Prisjetimo se što smo nekad jeli iz gušta, a nekad i jer smo morali…

Pohovani hljeb

Nekad se za kupovinu hljeba stajalo u redu. Nekad nije na svakom uglu bila pekara. Nekad iza devet ujutro više niste ni mogli kupiti hljeb jer je bio rasprodan. To je razlog zbog kojeg smo često danima jeli istu štrucu hljeba, a kad bi već bila zbilja presušena, idealno rješenje bilo je namočiti je u mješavinu jaja i mlijeka i napraviti pohovani hljeb. Bila je to vrlo često omiljena večera klinaca.

Roščići iliti nudli iliti luleki

Njoke se nekad nisu kupovale, a pogotovo u prodavnicama nije bilo nekih italijanskih varijanti. Tijesto se radilo kod kuće od kuhanog krompira i bez problema se smrzavalo i vadilo po potrebi. Ali ako ih ne bismo kuhali uz neki saft, onda je slasna bila i druga opcija. Prženi na ulju bili su i sami odličan usputni obrok ili večera. Nešto kao domaća verzija pommes fritesa.

Temperano jaje

U nedostatku slatkog, i temperano jaje je bilo hit. Doduše, jaja su se tad kupovala uglavnom domaća, na pijaci ili komšinice koja ima rodbinu na selu. U jedno ili dva žumanjka bi se dodalo par kašičica šećera, po želji, i onda bi se to tuklo vilicom dok gotovo ne postane bijelo. Onda je to bilo pravo istučeno jaje spremno za konzumaciju.

Hljeb s masti i paprikom ili soli i lukom

Ako kod kuće nismo imali klasične sastojke za sendvič, bilo što je bilo dobro, pa čak i mast. Kako se tad mast puno koristila u kuhanju, kod kuće smo uvijek imali kante te masti pa bismo je koristili i u druge svrhe – najčešće namazanu na hljeb u kombinaciji s crvenom paprikom ili soli i lukom. Kako samo već rekli, sve je bilo dobro…

Tjestenina s orasima

Danas vjerojatno rijetko ko jede suhu tjesteninu s orasima. No nekad je i to bio uobičajen ručak / večera. Tjestenina bi se skuhala, a mljeveni orasi bi se pomiješali sa šećerom i možda cimetom. U rijetkim slučajevima bi se dodao rastopljeni puter. Kad bismo servirali tjesteninu na tanjir, posuli bismo je orasima i uživali u slatkom obroku.

Riža na mlijeku ili griz na mlijeku

Griz je i dalje jedna od omiljenih dječjih hrana. Skuhan u mlijeku i odmah pomiješan sa šećerom, griz je bio sjajna stvar za barem nakratko vraćanje energije nakon cjelodnevnog divljanja pred zgradom ili u dvorištu. Još ako se našlo malo kakaa za posuti griz u zdjelici, sreći nije bilo kraja. Na sličan način funkcionisala je i riža na mlijeku.

Šnenokle

Za poslasticu koja je u u naše krajeve stigla iz Austrije i pripremala se možda više na sjeveru, danas rijetko čujemo. No nekad su jaje, šećer i mlijeko bili dovoljni da se pripremi desert za deset. Zapravo su to bile najobičnije tučene kuglice bjelanjka prelivene skuhanom kremom od žutanjaka, šećera i mlijeka, ali u nedostatku čokoladnih torti, i to je bio zadovoljavajući desert.

Ajnpren juha s jajem

Prežgana ili ajnpren juha bila je vjerovatno najsiromašnija juha na meniju svake porodice. Ako ne na redovnom, onda u slučajevima kad bi se pojavila kakva crijevna viroza, to je bilo jedno od rijetkih obroka koje smo smjeli konzumirati. Brašno se lagano preprži na malo masnoće, a potom se dodaju voda i sol. I to je to! Naravno, postojala je i naprednija verzija – kad bi juha bila gotova, ukuhalo bi se jedno jaje ili malo vrhnja. Ali teško da se ova juha nekome našla na popisu omiljene hrane.

Hrenovke ili safalade iz mesnice

Ne sumnjamo da se i danas hrenovke nađu povremeno na meniju, ali se vrlo rijetko kupuju u mesnici. A velika je razlika između hrenovki iz mesnice i onih vakumiranih iz prodavnice. Naime, te iz mesnice su imale toliko debelo crijevo da smo ih kao klinci morali guliti sa svakog komadića. O safaladama da ne govorimo, ista stvar, samo šire crijevo. Ako smo imali sreće, kombinovali smo ih s majonezom, a ponekad smo jeli i suhe.

Sendviči i njegove varijacije

Zaboravite sve moguće dimljene šunke, karee i slične delikatese koje vrište s polica prodavnica. Nekad su stvari bile puno jednostavnije – ako niste jeli suhomesnate kobasice, a za prešanu šunku niste imali novca, onda je i parizer povremeno bio dobar. Kad nije bilo salame, kombinacija sira, kiselih krastavaca i majoneze bila je bogovska. A kad su nam frižideri bili još prazniji, onda smo uživali i u sirnim namazima posutim crvenom paprikom. Možda to nisu bili bogati obroci, ali su nas veselili puno više od čušpajza.


Related posts